Tišina

Tišina leži mi na plućima

mada znam da pokraj mene budna si

sat sve glasnije otkucava

teško da ću brzo zaspati

Sumnja kao da me skinula

ogoljela me sve do kostiju

sad iza svakog osmijeha

slutim podsmijeh i prevaru

Sve dok u meni

živi sumnja i nemir

budi tu i dokaži mi

da imam zaklon u tebi

kada me niski udarci

zabiju duboko u zemlju

Sve dok u meni

živi sumnja i nemir

budi tu i pomozi mi

kad' mi bliske osobe

pokažu tamno naličje

i otkriju budalu naivnu

Možda je vrijeme konačno

umiriti se

uz novine i večeru

čekati lutrije