Mile me zovu

...a zapravo se zovem Milan. Rođen sam na jugu Njemačke prije više od pola stoljeća ali se tako ne osjećam. Majka tvrdi da sam se rodio u helikopteru jer mi se pupčana vrpca bila omotala oko vrata pa je bila potrebna hitna akcija. Sviđa mi se ta ideja poroda u zraku ali se bojim da je stara sve izmislila. Imala je bujnu maštu i veliku potrebu da ukrasi svaku priču nevjerojatnim detaljima. Stari  je bio čovjek od pjesme i veselja. Radio je u kamenolomu, imao je tešku ruku i nosio one radne cipele s čeličnim vrhom. Rano je umro pa ga ne pamtim najbolje. Ima slika na kojoj izgleda ko američki glumac iz vremena crno bijelih filmova.  

Priča mojih staraca je tipična gastarbajterska. Skupa su gradili kuću u Zagrebu u koju smo se trebali vratiti ali je stari umro prije toga i tako sam ostao živjeti sam na brdu. Kako nisam baš imao neki bogati društveni život počeo sam voditi dnevnik koji se brzo pretvorio u pjesmaricu.  Nakon srednje škole diplomirao sam diplomirao njemački i engleski jezik na Filozofski faluktet u Zagrebu.
Onda sam na autobusnoj stanici upoznao Zokija, koji je svirao gitaru pa smo skupa 1987. godine osnovali bend Hladno pivo. Na bas gitari se našao njegov školski drug iz tamburaške sekcije Tedy a za bubnjevima Zokijev brat Mladen zvani Suba. 

DAVNA PROŠLOST

O BENDU I PISANJU

Skupa smo proveli 35 godina, proputovali par puta do mjeseca i nazad i izdali 8 studijskih albuma. Razišli smo se 2022 godine i otad nastupam kao solo pjevač s bendom sastavljenim od prijatelja, poznanika i glazbenika. U ovih par decenija snimio sam nekih 150 pjesama u raznim sastavima, držeći se pritom pravila da mi pjesma mora dobro zvučati na suho, to znači na akustičnoj gitari prije nego što ju krenem raditi s bendom.

‍

Pjesme pišem od tinejdžerskih dana da bih ostao normalan. Onda ih snimim s bendom pa putujem okolo da bih svima dokazao da uživo još bolje zvuče. Odustao sam od ideje da ću se jednog dana zasititi muzike i početi baviti nekim ozbiljnim zanimanjem. A opcija je bilo raznih. Trebao sam podučavati jezike, imao sam čak i svoju školu stranih jezika ali se desio bend. Tu ne smijem zaboraviti spomenuti da sam krajem osnovne škole osvojio četvrto mjesto u šahovskom turniru Sjeveroistočne Bosne …ali onda se kao što rekoh desio bend, bina i slava. 

Na bini sam Mile, a kad siđem, ja sam Milan Kekin – nepušač, muž i otac dvoje djece koji često šeće psa oko Britanca u Zagrebu. Volim kuhana jela, točeno pivo i filmove s dobrim dijalozima. Zbog mojih tekstova, famoznog glasa i stasa puno me ljudi voli… a neki baš i ne.U solidnoj sam formi, pa neka se takvi ne nadaju mom skorom povlačenju sa scene. Čak štoviše, uskoro izdajem novi album. Na njemu će biti desetak novih kompozicija o meni, njima, nama, njoj i svemu što mi je prolazi kroz glavu dok šetam psa, čitam, putujem i sviram. Da ne zaboravim spomenuti da sam glumio u nekoliko filmova serija te sam sinkronizirao par crtanih filmova. Specijaliziran sam za nesigurne i pomalo nervozne likove jer sam po prirodi smiran i prepun samopouzdanja. 

Toliko o meni, nego kako ste vi?