Ptica

Promolio sam glavu kroz prozor 

bio je je lijep i sunčan dan

iznad mene široki obzor a dolje natrpana stanica

‍

Promolio sam glavu kroz prozor

umoran od ničega

gledo ljude kako žure na poso 

dok se ja gore zajebavam

‍

A život se pružao preda mnom kao beskrajna livada 

Gdje mekana trava na spavanje zove i liješkare djevice polugole

‍

Promolio sam glavu kroz prozor kad sam osjetio nešto na čelu 

što mi curi lagao k nosu

ima boju čudnu bijelu

‍

Tek sam osjetio tad da mi ptica u letu ostavila trag po cijelome tijelu

i pošprican ko pijan soboslikar

sam gledao dugo u pernato dupe

pokakan je shvatio sam 

da je čovjek truplo u rukama sudbe

‍

A život je vrebao preda mnom iza svakog uspjeha

i to s maljem u ruci da me što brže spusti 

čisto iz kaprica

‍