Ovih ću par stanica ( Gastarbajterska)

Ovih ću par stanica ići bolje pješice

i punim plućima udisat svježi zrak

sunce se već nataklo,na tanki dimnjak tvornice,

ali je nebo još boje pepela.

Čuvaju vrtni patuljci pustu ulicu, kuće u nizu

i podšišanu travu.

sve je ko da hodam kroz slikovnicu

kroz reklamu za margarin i kavu,

al znam da nije u redu, da gost kritizira,

ovdje je sve na svom mjestu

samo nisam ja.

Ovih ću par stanica ići bolje pješice

i punim plućima udisat svježi zrak

sunce se već nataklo,na tanki dimnjak tvornice,

ali je nebo još boje pepela.

i nešto razmišljam tako dok se vučem ulicom

da mi je duša barem digitron

pa da satnicom mogu liječiti sjetu

mog’o bi biti moj dom bilo gdje na svijetu

Ali ja se vraćam, ja se vraćam uskoro.

pa kad svratim do tebe, u novim kolima

ti ćeš reć u jebote, možda sam pogriješila

kad sam mu rekla, šta sam već rekla

kad sam mu rekla, šta sam već rekla