Lift

Daj iskreno priznaj mi, kad ti je sinoć stao lift,

reci mi što ti je to trebalo da razbiješ ogledalo,

nije te bilo strah, ostati bez zraka,

ti nisi lup'o o vrata, nego si reko sebi Bogu hvala,

na par kvadrata bez signala,

na ovih par kubika tišine 

gdje ti nitko ne zna ime.

Zar ti je smetalo, jedno ogledalo 

a u njemu tvoja slika,

podbradak bez podanika,

što u omči od kravate troši vrijedne sate.

Neugodna navika samoće, je da govori što hoće,

a ti ovakav bez konteksta tu nisi ništa extra,

Neugodna navika tišine, ne mari ti za ime,

što se vani tako kurči, ovdje prazno zvuči.

‍