Kuća bez krova

Pod zvjezdanim ogrtačem 

mi jurimo kroz noći blijede 

lovi me svjetlosnim mačem

kroz vinograd strašni Darth Vader.

‍

Mama zove sa balkona

večera je, hajde doma

a ja ću sjest u krilo tati 

i prošvercat do kasnih sati,

‍

slušat o domovini i tuđini 

i gdje će biti moja  soba

ova kuća nema krova 

da u nju stane više snova.

‍

U predgrađima nesanice, 

još ponekad joj vidim lice

kako me zove sa balkona

sa druge strane vremeplova

‍

i vidim starog na terasi 

i dolje grad koji se gasi

i sebe što se reći bojim  

njegovi snovi nisu moji

‍

ja ne znam gdje će koja zvijezda pasti 

gdje će moja djeca rasti

ova kuća nema krova 

da u nju stane više snova

‍