Jednim osmjehom

Jednim osmjehom, ti puniš me

i daješ snage mi da ustanem ujutro

kada je vani mračan dan

Dan prikovan za prozore

slika što tjednima se ne miče u jesen

k'o da je ljeto bilo san

Ulaziš mi u svijet kao vatromet

i daješ svemu neki smisao i ime

strah me da nas ne stigne ovaj grad

a ti mi kažeš “Ma ne brini se,

navuci zastore, isključi svijet

barem za nas”

Moramo se maknuti

ili ćemo usahnuti

a ti me uspravljaš onako kako znaš

samo ti

Tad mi se učini da nešto u nama

Prijeti usahnuti od vakuma rutine

strh me da nas ne stigne ovaj grad

‍