Evo mene na ručku

Život nije fer, znam nije vam lako,

kud baš vaša kćer da naleti na takvog

divljaka iz drugog plemena, 

vrlo plodnog sjemena.

U vašem domu sve je domaće,

osim naravno mene koji sada žvačem,

domaći batak što ga treba žvakat,

neki domaći dečko ali neće srećom.

Dva lava od gipsa i svi mogući sveci 

su vam čuvali kuću,

al' evo mene na ručku,

al' evo mene na ručku.

Ni uramljena slika prvog predsjednika,

iznad ognjišta nije pomogla ništa,

jer evo mene na ručku, 

evo mene na ručku.

Ljubaznost vrijeđa ko nož u leđa,

stara krunicu moli da barem krepam,

pod stolnjakom poga tvoja nervozna noga,

a ja ti šapućem: 'ljubavi, idemo doma'